FOTO: Građani Istanbula ofarbali stepenice u dugine boje

U istanbulskom naselju Beyoglu ponovno su ofarbane stepenice u dugine boje, javlja Anadolija.

Građani te istanbulske četvrti ofarbali su stepenice u dugine boje, nakon što su lokalne vlasti 29. augusta ofarbale stepenice u sivu boju.

Šarene stepenice privlače veliku pažnju kako lokalnog stanovništva, tako i turista, koji to neobično šarenilo ovjekovječuju i svojim fotografskim aparatima.

 


Izvor:Radiosarajevo.ba

www.klick-ba.com 

Zbog ovoga biste mogli biti kažnjeni u inostranstvu

Jedenje u blizini crkve, žvakanje žvakaćih guma u podzemnoj željenici, hranjenje golubova ili nošenje bikinija – samo su neke od aktivnosti zbog koji kao turisti možete biti kažnjeni u stranim zemljama

Britansko Ministarstvo vanjskih poslova objavilo je listu neobičnih zakona zbog koji britanski turisti često bivanju kažnjeni u stranim zemljama. Kako piše Daily Mail, britanski turisti nerijetko krše zakone zemlje u kojima provode godišnje odmore jer nisu upoznati s lokalnim običajima. Prema izvještaju više od četvrtine britanskih državljana konzularnu pomoć u inozemstvu traže nakon što su uhićeni. A 'zločini' zbog kojih su pritvoreni naizgled djeluju posve bezopasno, kao što je nošenje kamuflažne odjeće ili pak jedenje ispred crkve.

S obzirom na to izvješće svim turistima, a ne samo Britancima, preporučljivo je informirati se o zemlji u koju putuju i njezinim običajima te zakonima. U tome cilju britansko Ministarstvo vanjskih poslova objavilo je listu bizarnih zakona diljem svijeta u nastojanju da navede turiste da preuzmu veću brigu o lokalnim zakonima tijekom putovanja u inostranstvo...


Neke od najpopularnijih europskih turističkih destinacija imaju neobične zakone zbog koji brojni turisti vrlo lako završavaju s lisičinama na rukama.

Tako je naprimjer u Barceloni protuzakonito hodati golih prsa ili pak u bikiniju bilo gdje, osim na gradskim plažama. Posjetiteljima u Veneciji zabranjeno je hraniti golubove, dok u Firenci možete dobiti paprenu novčanu kaznu ukoliko jedete u blizini crkve ili javne zgrade.

U Barceloni bit ćete kažnjeni za nošenje bikinija bilo gdje osim na plaži
Turiste u Nizozemskoj upozorava se da, usprkos nizozemskim liberalnim zakonima po pitanju droge, ipak mogu biti uhićeni ukoliko ih se pronađe pod utjecajim narkotika bilo gdje drugdje osim na nekoliko posebno određenih mjesta.

Još jedna zemlja u kojoj turisti moraju biti oprezni po pitanju supstanci koje nose je Japan, gdje je zabranjen poveliki broj sprejeva za nos jer sadrže tvar pseudoefedrin. U Nigeriji protiv zakona uvoziti je mineralnu vodu, a oni koji putuju na Tajland smiju uvesti najviše 200 cigareta.

Singapur je poznat po svojim drakonskim propisima, a britansko Ministarstvo vanjskih poslova ističe kako valja imati na umu da je ondje zabranjeno žvakati žvakaće gume u gradskoj podzemnoj željeznici.

Možda najčudnije od svega je pravilo na Barbadosu, gdje je zabranjeno nositi kamuflažnu odjeću, pa tako čak i djeca mogu biti kažnjena ukoliko nose vojnički stil. Naglašava se i kako se turisti izlažu riziku ukoliko se u konzervativnim zemljama odijevaju preležerno ili pak krše vjerske norme.

Posjetitelji na Maldivima ne smiju prakticirati vjerske običaje osim islamskih, a na Fidžiju se ne smije sunčati u toplesu. U tajnovitoj Saudijskoj Arabiji zabranjeno je fotografirati vojna postrojenja ili vladine zgrade, uključujući i palače.

Izvor:tportal.hr

www.klick-ba.com

Najveća pustinjska žurka na svijetu (FOTO)

Burning Man, godišnji umjetnički, muzički i festival svega ostalog, trenutno se održava u Blek Rok pustinji u Nevadi.

Najveći umjetnički festival na otvorenom u Sjevernoj Americi održava se po 27. put, a ove godine očekuje se posjeta 68.000 ljudi.

Opisan kao “eksperimentalna zajednica” obuhvata brojne žurke, performanse s vatrom, maskembale i izvođenje strastvenih plesova u zoru.

Organizatori ističu da je na posjetiocima da odluče šta je to Burning Man.

Događaj ove godine je već najposjećeniji u istoriji, budući da je prvog dana festivala u pustinju došlo 55.000 ljudi, a toliko posjetilaca je prošle godine bilo na vrhuncu događaja.

U pustinji su za ovu priliku umjetnici napravili privremeni grad sa 15 ulica, a Man Base, skulptura koja predstavlja cijeli festival i tradicionalno se pali posljednjeg dana, ove godine je veća nego inače.

Tema je bila “Kult Kargo” i fokusirana na čudno biće po imenu Džon Frum.

“Poznat je po mnogim imenima; Džon Frum, Kverzalkoatl, Oziris, ‘Bob’”, piše na sajtu.

“Njegova darežljivost je neograničena, njegovi motivi van naše spoznaje. Međutim, tokom svih epoha, širom svijeta, sve priče se slažu: jednog dana će se vratiti sa velikim poklonima.

Naša ovogodišnja tema postavlja tri pitanja; ko je Džon Frum, odakle je zaista, i gde na svemirskom brodu Zemlji, svi mi idemo?”

Ulaznica na festival košta 650 dolara.

To nije visoka cijena za hiljade hipika, muzičara, umjetnika i plesača koji istražuju granice svoje kreativnosti tokom nedelju dana.

Novac na festivalu nema nikakvu vrijednost, budući da svi učesnici razmjenjuju dobra i poklanjaju hranu.

Svi gosti se obavezuju da poštuju deset principa: radikalnu inkluziju, poklanjanje, dekomodifikaciju, radikalnu samostalnost, radikalno samoizražavanje, društveni rad, građansku odgovornost, neostavljanje tragova, učestvovanje i nemješanje.



Izvor: Daily Mail 

www.klick-ba.com

Novi promotivni spot Bosne i Hercegovine

Kažu da cipele mogu reći sve o vašem karakteru, ali u Bosni i Hercegovini pozdravljamo ljude svih karaktera. Pronađite bosanski put koji vam najviše odgovara.

 

Redatelj:  Rizaha Smailbegović
Snimatelj i montaža: Midhat Mujkić
Organizator: Ado Avdić

 

Izvor:furaj.ba 

 

www.klick-ba.com

 

Ljetno putovanje egipatskog princa u Bosnu i Hercegovinu

Muhamed Ali-paša je sin Muhamed-Teufik paše, a praunuk Muhameda Alija.[1] Rođen je u Kairu 1875. godine. Imao je tri sestre – princezu Nazliju, princezu Hatidžu i princezu Naimu i brata Abasa, koji je bio kediv[2] Egipta u periodu od 1892. do 1914. godine. Muhamed Ali-paša i njegov brat su se školovali u Austriji. U Egipat su se vratili nakon smrti oca Muhameda Teufika u januaru 1892. godine. Abas-paša je preuzeo vlast nad Egiptom i dobio titulu kediv, dok je Muhamed Ali-paši ostao pasivni politički posmatrač. Posvetio se putovanjima prilikom kojih je nastojao upoznati različite zemlje, a posebno one nastanjene i muslimanskim stanovništvom. Sebe je smatrao turistom koji je upoznavajući mnogobrojne države, obavljao posao istraživača, a što je smatrao izrazito važnim. Pored zemalja Evrope koje je redovno posjećivao, također je posjetio brojne zemlje kako azijskog tako i afričkog kontinenta. Napisao je više knjiga u kojima je opisao svoja putovanja, ali su nažalost samo dvije objavljene: putovanje po zemljama Šama i Putovanje kroz sjevernu Afriku. Oba putopisa nalaze se u biblioteci Al-Azhar.

Muhamed Ali-paša je živio u dosta burno političko vrijeme po vladajuću porodicu u Egiptu. Godine 1914. engleski vrhovni komesar svrgnuo je Abas-pašu II dok se on nalazio van granica Egipta.[4] Njegovim nasljednikom, sa titulom sultana, proglašen je Husein Kamil. Zatim je na vlast došao Ahmed Fuad dobivši titulu kralja. Nakon smrti kralja Fuada, za prijestolonasljednika je imenovan njegov sin Faruk. S obzirom da kralj Faruk I nije bio punoljetan, za regenta je postavljen upravo Muhamed Ali-paša. Da bi što brže preuzela egipatsko prijestolje, kraljevska porodica je zatražila da se na Al-Azharu izda fetva u kojoj se godine života kralju Faruku računaju po hidžretskom kalendaru kako bi za kraće vrijeme postao punoljetan.[5] U kratkom periodu regenstva, od 28.04.1936.g. do 29.07.1937. g., za Muhamed Ali-pašu je sagrađen veliki dvorac. Nakon gubitka političkog položaja ovaj dvorac je pretvoren u sjedište Medžlis-vusaja[6], a nakon smrti Muhamed Ali-paše 1954. godine dvorac je pretvoren u muzej koji nosi njegovo ime
Kao član vladajuće porodice, Muhamed Ali-paša je pripadao svjetskoj, društvenoj eliti svog perioda. Njegovo obrazovanje, poznavanje više stranih jezika (njemačkog, francuskog, engleskog) olakšavali su putovanja koja je vrlo često praktikovao. Iako putovanja nisu imala političku pozadinu, njegova vjerska pripadnost i porijeklo su usmjeravali da su zemlje koje je posjećivao uglavnom bile one nastanjene i muslimanskim stanovništvom. Kao što sam naglašava, ovaj putopis je napisao isključivo za prijatelje. Bosnu je izabrao kao zemlju kroz koju je napravljena željeznica te je stoga smatrao da je na višem civilizacijskom stepenu od ostalih balkanskih zemalja. U toku putovanja osnovni cilj mu je bio upoznati običaje naroda koji je nastanjuju. Na početku putopisa, autor naglašava da je planirao posjetiti i Crnu Goru, ali da nije imao dovoljno vremena za to.

Uvaženi princ Muhamed Ali-paša, brat Njegove ekselencije kediv Abas-paše II

Koliko je Muhamed Ali-paša malo poznavao političku situaciju, tradiciju i običaje naroda u Bosni primjetno je kroz cijelo opisano putovanje. Upravo zbog toga on vrlo često donosi zaključke koji ne odgovaraju stvarnom stanju. Ne treba zanemariti ni njegov visoki položaj u društvu zbog kojeg vrlo često sa visine posmatra mjesta u kojima odsjeda tokom putovanja. Subjektivni pristup je odlika svakog putopisa, ali je on ipak i slika određenog vremena, političke situacije i njihovog viđenja, ovaj put, iz ugla jednog arapskog princa. Putopis dosta detaljno donosi opise prirodnih ljepota i kulturnih tekovina. Specifičnost promjene sistema i očuvanje tradicionalnih vrijednosti kroz više aspekata u njemu su dosta izražene. Odnos muslimana i pravoslavnih prema austro-ugarskoj vlasti, također je oslikan u ovom putopisu. Najuočljivije je ipak nepoznavanje i neshvatanje političke situacije u Bosni i Hercegovini od strane ondašnjih muslimanskih vladara kojima je ovaj putopisac pripadao.
U dosadašnjoj literaturi ovaj putopis nikada nije korišten. Muhamed Ali-paša ga je nakon završetka putovanja umnožio i podijelio svojim prijateljima. Primjerak koji smo mi koristili je objavljen 1907. godine kao drugo izdanje, što je naznačeno na koricama, s obzirom da je prvim izdavanjem smatrano ono koje je autor podijelio prijateljima. Nismo pronašli podatke ko je izdavač niti u koliko primjeraka je štampan ovaj putopis, ali se on ne nalazi u spisku objavljenih knjiga Muhameda Ali-paše, niti u biografiji ovog princa.
Posjeta Bosni je trajala četrnaest dana, tačnije od 8. septembra 1900. godine, kada kreće iz Beča prema Bosni, do 22. septembra, kada stiže u Zagreb. Putopis ima sedamdeset stranica,[7] štampanih, napisanih arapskim jezikom uz osmanske izraze upotrebljavane u tom periodu. Dimenzija je 22×14 cm i nalazi se u Istorijskom arhivu Sarajevo, u Zbirkci rukopisa Mehmeda Teufika Okića.[8]
Prevođenje ovog putopisa često je nailazilo na teškoće, posebno jer je autor koristio govorne arapske izraze sa egipatskim dijalektom iz perioda u kojem je živio, spominjao ličnosti koje nisu poznate široj javnosti. Također je vidan problem dešifriranja geografskih pojmova koji transkripcijom obično nisu odgovarali stvarnom imenu mjesta na koje autor misli. Tokom prevođenja problem su predstavljale po­s­lovice i stihovi koje na drugom jeziku najčešće izgube na značaju.
Putopis je skup zapažanja, dojmova, razmišljanja i shvatanja Bosne od strane princa Muhameda Ali-paše koje smo nastojali prevesti upravo onako kako ih je autor opisao.




Izvor:Behar/NKP.ba

 www.klick-ba.com

Ovo je najbolji grad na svijetu za život!

Objavljena je najnovija lista gradova najboljih za život koju je sastavio Economist Intelligence Unit, objavio je The Economist. 

 

 

Na vrhu liste 140 gradova najboljih za život treću godinu zaredom našao se Melbourne.
Ocjenjivalo se 30 faktora unutar pet kategorija: stabilnost, infrastruktura, obrazovanje, zdravstvena zaštita, kultura i okoliš, prenosi agencija VLM.

Nakon australskog Melbournea najbolji za život su Beč i Vancouver.

TOP 10 gradova najboljih za život:

1. Melbourne (Australija) 97.5 BODOVA

2. Beč (Austrija) 97.4 BODOVA

3. Vancouver (Kanada) 97.3 BODOVA

4. Toronto (Kanada) 97.2 BODOVA

5. Calgary (Kanada) 96.6 BODOVA

5. Adelaide (Australija) 96.6 BODOVA

7. Sydney (Australija) 96.1 BODOVA

8. Helsinki (Finska) 96.= BODOVA

9. Perth (Australija) 95.9 BODOVA

10. Auckland (Novi Zeland) 95.7 BODOVA

Pariz se našao na 16. mjestu, Tokio na 18., Berlin na 21., London 55., a New York na 56. mjestu.
Na posljednjem, 140. mjestu našao se Damask u nemirima pogođenoj Siriji. 



Izvor:krupljani.ba 

 

www.klick-ba.com

Međunarodni aerodrom Gibraltar

Ovo je međunarodni aerodrom Gibraltar, na Gibraltaru. Kada slijeće avion, zaustavlja se saobraćaj kao kada voz prolazi.

Ovo polustrvo površine 6,5 kvadratnih kilometara pod upravom je Ujedinjenog Kraljevstva i ima kopnenu granicu samo sa Španijom na sjeveru. Ujedno, i predmet je sporenja ove dvije zemlje, pošto obje tvrde da imaju pravo na ovu teritoriju.

Gibraltarski aerodrom danas ima uspostavljene letove samo sa Velikom Britanijom, a ipak se najčešće koristi za prevoz putnika koji odmaraju na obližnjim odmaralištima u Španiji. Upravo pista za slijetanje, na koju svakog dana sleti desetak aviona, presjeca put koji vodi do španske granice.



Izvor:zanimljiveinformacije

   www.klick-ba.com