Ljetno putovanje egipatskog princa u Bosnu i Hercegovinu

Muhamed Ali-paša je sin Muhamed-Teufik paše, a praunuk Muhameda Alija.[1] Rođen je u Kairu 1875. godine. Imao je tri sestre – princezu Nazliju, princezu Hatidžu i princezu Naimu i brata Abasa, koji je bio kediv[2] Egipta u periodu od 1892. do 1914. godine. Muhamed Ali-paša i njegov brat su se školovali u Austriji. U Egipat su se vratili nakon smrti oca Muhameda Teufika u januaru 1892. godine. Abas-paša je preuzeo vlast nad Egiptom i dobio titulu kediv, dok je Muhamed Ali-paši ostao pasivni politički posmatrač. Posvetio se putovanjima prilikom kojih je nastojao upoznati različite zemlje, a posebno one nastanjene i muslimanskim stanovništvom. Sebe je smatrao turistom koji je upoznavajući mnogobrojne države, obavljao posao istraživača, a što je smatrao izrazito važnim. Pored zemalja Evrope koje je redovno posjećivao, također je posjetio brojne zemlje kako azijskog tako i afričkog kontinenta. Napisao je više knjiga u kojima je opisao svoja putovanja, ali su nažalost samo dvije objavljene: putovanje po zemljama Šama i Putovanje kroz sjevernu Afriku. Oba putopisa nalaze se u biblioteci Al-Azhar.

Muhamed Ali-paša je živio u dosta burno političko vrijeme po vladajuću porodicu u Egiptu. Godine 1914. engleski vrhovni komesar svrgnuo je Abas-pašu II dok se on nalazio van granica Egipta.[4] Njegovim nasljednikom, sa titulom sultana, proglašen je Husein Kamil. Zatim je na vlast došao Ahmed Fuad dobivši titulu kralja. Nakon smrti kralja Fuada, za prijestolonasljednika je imenovan njegov sin Faruk. S obzirom da kralj Faruk I nije bio punoljetan, za regenta je postavljen upravo Muhamed Ali-paša. Da bi što brže preuzela egipatsko prijestolje, kraljevska porodica je zatražila da se na Al-Azharu izda fetva u kojoj se godine života kralju Faruku računaju po hidžretskom kalendaru kako bi za kraće vrijeme postao punoljetan.[5] U kratkom periodu regenstva, od 28.04.1936.g. do 29.07.1937. g., za Muhamed Ali-pašu je sagrađen veliki dvorac. Nakon gubitka političkog položaja ovaj dvorac je pretvoren u sjedište Medžlis-vusaja[6], a nakon smrti Muhamed Ali-paše 1954. godine dvorac je pretvoren u muzej koji nosi njegovo ime
Kao član vladajuće porodice, Muhamed Ali-paša je pripadao svjetskoj, društvenoj eliti svog perioda. Njegovo obrazovanje, poznavanje više stranih jezika (njemačkog, francuskog, engleskog) olakšavali su putovanja koja je vrlo često praktikovao. Iako putovanja nisu imala političku pozadinu, njegova vjerska pripadnost i porijeklo su usmjeravali da su zemlje koje je posjećivao uglavnom bile one nastanjene i muslimanskim stanovništvom. Kao što sam naglašava, ovaj putopis je napisao isključivo za prijatelje. Bosnu je izabrao kao zemlju kroz koju je napravljena željeznica te je stoga smatrao da je na višem civilizacijskom stepenu od ostalih balkanskih zemalja. U toku putovanja osnovni cilj mu je bio upoznati običaje naroda koji je nastanjuju. Na početku putopisa, autor naglašava da je planirao posjetiti i Crnu Goru, ali da nije imao dovoljno vremena za to.

Uvaženi princ Muhamed Ali-paša, brat Njegove ekselencije kediv Abas-paše II

Koliko je Muhamed Ali-paša malo poznavao političku situaciju, tradiciju i običaje naroda u Bosni primjetno je kroz cijelo opisano putovanje. Upravo zbog toga on vrlo često donosi zaključke koji ne odgovaraju stvarnom stanju. Ne treba zanemariti ni njegov visoki položaj u društvu zbog kojeg vrlo često sa visine posmatra mjesta u kojima odsjeda tokom putovanja. Subjektivni pristup je odlika svakog putopisa, ali je on ipak i slika određenog vremena, političke situacije i njihovog viđenja, ovaj put, iz ugla jednog arapskog princa. Putopis dosta detaljno donosi opise prirodnih ljepota i kulturnih tekovina. Specifičnost promjene sistema i očuvanje tradicionalnih vrijednosti kroz više aspekata u njemu su dosta izražene. Odnos muslimana i pravoslavnih prema austro-ugarskoj vlasti, također je oslikan u ovom putopisu. Najuočljivije je ipak nepoznavanje i neshvatanje političke situacije u Bosni i Hercegovini od strane ondašnjih muslimanskih vladara kojima je ovaj putopisac pripadao.
U dosadašnjoj literaturi ovaj putopis nikada nije korišten. Muhamed Ali-paša ga je nakon završetka putovanja umnožio i podijelio svojim prijateljima. Primjerak koji smo mi koristili je objavljen 1907. godine kao drugo izdanje, što je naznačeno na koricama, s obzirom da je prvim izdavanjem smatrano ono koje je autor podijelio prijateljima. Nismo pronašli podatke ko je izdavač niti u koliko primjeraka je štampan ovaj putopis, ali se on ne nalazi u spisku objavljenih knjiga Muhameda Ali-paše, niti u biografiji ovog princa.
Posjeta Bosni je trajala četrnaest dana, tačnije od 8. septembra 1900. godine, kada kreće iz Beča prema Bosni, do 22. septembra, kada stiže u Zagreb. Putopis ima sedamdeset stranica,[7] štampanih, napisanih arapskim jezikom uz osmanske izraze upotrebljavane u tom periodu. Dimenzija je 22×14 cm i nalazi se u Istorijskom arhivu Sarajevo, u Zbirkci rukopisa Mehmeda Teufika Okića.[8]
Prevođenje ovog putopisa često je nailazilo na teškoće, posebno jer je autor koristio govorne arapske izraze sa egipatskim dijalektom iz perioda u kojem je živio, spominjao ličnosti koje nisu poznate široj javnosti. Također je vidan problem dešifriranja geografskih pojmova koji transkripcijom obično nisu odgovarali stvarnom imenu mjesta na koje autor misli. Tokom prevođenja problem su predstavljale po­s­lovice i stihovi koje na drugom jeziku najčešće izgube na značaju.
Putopis je skup zapažanja, dojmova, razmišljanja i shvatanja Bosne od strane princa Muhameda Ali-paše koje smo nastojali prevesti upravo onako kako ih je autor opisao.




Izvor:Behar/NKP.ba

 www.klick-ba.com