U priči oko harema, veoma je zanimljiva uloga sultanove majke, tj.
svekrve. Naime, ona je izgleda povlačila nevidljive konce i bila stvarni
vladar carstva. Ako želi da pretenduje na mjesto jedne od supruga
(poslednji, „treći krug”) miljenica je morala da se svidi svojoj
potencijalnoj svekrvi i da iz veze sa sultanom rodi muško dijete.
Ukoliko postane jedna od sultanovih žena (kadın efendiler), dobiće
svoje zasebne odaje, novu odjeću i sluge, a njeno muško dijete imaće
šansi da jednog dana pretenduje na mjesto budućeg sultana (od XVI
vijeka, sultanove žene koje su rodile dijete sultanu, dobile su titulu
haseki sultan).
Od vremena kada je 1453. godine sultan Mehmed II Fatih ("Osvajač")
osvojio Konstantinopolj i proglasio ga osmanlijskom prestonicom,
novoizgrađeni
Topkapi saraj postao je sjedište
novih vladara. Dobio je naziv po jednoj od kapija konstantinopoljskih
zidina kroz koju je mlađahni, 22-godišnji sultan ujahao osvojivši grad
(“Top kapi” na turskom znači “kapija topa”).
Tokom četiri vijeka, od 1465, sve do 1856. godine,
Topkapi
je bio dvor turskih sultana, kasnije napušten u korist novoizgrađene
palate u evropskom stilu – Dolmabahče, na Bosforu, u modernom dijelu
Istanbula. Za razliku od palate Dolmabahče,
Topkapi je odraz istočnjačkog stila. Godine 1985,
Topkapi palata je zajedno sa starim jezgrom Istanbula uvrštena na listu UNESCO-ve svjetske kulturne baštine.
Palata
Topkapi
sastoji se iz četiri dvorišta i četiri cjeline. Objedinjena ulaznica
važi za: prvi dio kompleksa palate (zvanične odaje sultana za
audijenciju, carska kuhinja i mali muzej sa carskim kočijama, koji se
nalaze u drugom dvorištu), treći dio (Riznica, biblioteka Ahmeda III i
muzeji, u trećem dvorištu) i četvrti dio (vidikovac, Badgadski
paviljon, Soba za sunećenje, u četvrtom dvorištu).
Između prvog i
trećeg dijela palate (drugog i trećeg dvorišta), nalazi se drugi dio
palate - Harem, sa nekadašnjim privatnim odajama sultana i njegove
porodice, dijelovima za stražu, evnuhe i konkubine. Ulaz u Harem se
dodatno naplaćuje.
Prozori harema Palate Topkapi
Prvo dvorište...
Iza Aja Sofije i visokih zidina, ulaz u Topkapi
palatu vodi kroz carsku kapiju Bâb-ı Hümâyûn. Iza nje nalazi se park, a
sa lijeve strane jedna od najvažnijih crkvi u Konstantinopolju - Aya
Irini („Crkva Svetog Mira“). Do 537. godine kada je završena gradnja
Svete Sofije, ova crkva je bila centar vizantijske patrijaršije. Nešto
niže (preko puta Arheološkog muzeja) nalaze se ostaci Carske kovnice
novca (Darphane-i Âmire), iz XVIII vijeka. Na kraju parka, u desnom
dijelu su šalteri za prodaju ulaznica, a iza njih i monumentalna
„Pozdravna kapija“ (Bâb-üs Selâm), koja vodi kroz drugi red zidina
palate, u drugo dvorište.
Drugo dvorište ...
U prvom dijelu
(a drugom dvorištu palate), osim male zbirke carskih kočija, Carske
kuhinje sa zbirkom kineskog i japanskog porcelana i štala, nalazile su
se odaje Imperijalnog vijeća u kojima je sultan svakog dana primao
razne državnike, činovnike, oficire vojske i slično. Iznad prostorija
Imperijalnog vijeća, nalazi se Toranj pravde (Adalet Kulesi), najviši
dio palate - simbol pravičnosti osmanlijskih sultana. U stvarnosti,
služio je kao vladarski panoramski vidikovac, obzirom da je bio najviša
građevina u kompleksu.
Muzej srebrnih predmeta, oružja i opreme,
nekada je bio Carska riznica. U njemu možete vidjeti razne predmete iz
riznice palate, ali i osmanlijsko, mongolsko i drugo oružje, zastave i
odjeću vojnika, kao i odjeću i oružje japanskih samuraja.
Carska kuhinja
Carska kuhinja nalazi
se u desnom dijelu drugog dvorišta. U njoj možete vidjeti treću po
veličini u svijetu kolekciju kineskog i japanskog porcelana, koju su
sultani dobijali od ambasadora i poslanika ovih zemalja, u periodu od
XVI do XIX vijeka.
U prilog tome da ova kuhinja nekada nije bila
samo puki muzej porcelana, govore njene razmjere (kompleks od 10
kuhinja na površini od 5250 m2) i priče koje su vezane za nju. Na
primjer, u kuhinji koja je svakodnevno hranila cijelu palatu - 4000 do
5000 ljudi, krajem XVIII vijeka zamjenik carskog poslastičara izmislio
je rahatluk! Za vrijeme proslava, u danima kada se sastajalo državno
vijeće, ili kada su janjičarima dijeljene plate, kuhinja je morala da
opsluži čak 10 000 do 15 000 ljudi!
Carska kuhinja sastojala se
iz dva osnovna dijela: velike kuhinje i Halvahana. U XVI vijeku, 60
kuhara i 200 pomoćnika kuhara staralo se da u kuhinji i u vezi nje sve
bude kako treba. Svaki od njih bio je specijalizovan za određenu hranu,
pa su tako postojali kuhari za tjestenine, specijalisti za rolnice sa
susamom, za pirinač i u vezi njega, jela od pernatih životinja, slatke
poslastice, itd. Glavni kuhar palate nadgledao je i kontrolisao posao
svih njih.
U jednom dijelu velike kuhinje postojala je manja kuhinja,
Matbah-ı Hümayun ili Kuşhâne, u kojoj je 17 kuhara i 12 pomoćnika
spremalo (i unaprijed probalo) jela isključivo za samog sultana.
“Sultanov probač jela” nosio je titulu “čašnigirbaši” (çaşnıgirbaşı).
Na
kraju glavne kuhinje nalazio se dio za pravljenje slatkiša, carska
poslastičarnica – Helvahâne (“kuća halve”). Dezerti kao što su halva,
kompoti, džemovi, baklava, slatko, turšija, bili su pravljeni u carskoj
poslastičarnici. Glavnokomandujući nad čak 812 ljudi koji su svakog
dana pravili dezerte za stanovnike palate, nazivao se helvacıbaşı
(glavni carski poslastičar).
Neki od omiljenih jela u palati bila su
na primjer i: ovčije pečenje sa suhim grožđem, orasima, mastikom i
ružinom vodicom; jagnjetina u kuhanom mlijeku sa cimetom; sarmice od
lista vinove loze, punjene višnjama; piletina sa sosom od jabuka ili
borovnicom, bademom i medom; punjena bundeva sa brusnicom i šećerom...
Kompot i šerbet su se pili umjesto vode, jeo se samo bijeli hljeb, a
jela se pržila isključivo na puteru... Najomiljenije povrće bio je (i
ostao) patlidžan, koji je zajedno sa “povrćem” br. 2 u Turskoj –
pirinčem, uvežen iz Kine... I na kraju, kada su počeli da ih prave,
Turci nisu zavijali sarmice u list vinove loze, već u list dunje,
kestena ili pasulja!
Dvorište miljenica u haremu
Harem
U bukvalnom prevodu, harem
označava „privatne odaje”, u ovom slučaju sultana - mesto na kojem je
(kada nije bio zauzet državničkim poslovima) provodio vrijeme sa svojom
širom porodicom: majkom, ženama, djecom, miljenicama i konkubinama.
Oko harema bili su postavljeni stražari – evnusi (Harem Ağası) Iako
nisu bili deo sultanove porodice, jedini su kojima je bio dozvoljen
ulaz u harem.
U priči oko harema, veoma je zanimljiva uloga
sultanove majke, tj. svekrve. Naime, ona je izgleda povlačila
nevidljive konce i bila stvarni vladar carstva, a evo i par primjera za
to. Da bi postala jedna od sultanovih žena, djevojka dovedena na dvor
(iz kojeg izaći ne može) najčešće iz osvojenih država, ili izabrana iz
različitih dijelova carstva, prvo je morala da postane sultanova
konkubina, tj. ljubavnica (takozvani „prvi krug”). Među mnogobrojnim
konkubinama, sultanija (sultanova majka) po ličnom nahođenju birala je
za svog sina 20 miljenica („drugi krug”).
Ako želi da pretenduje
na mesto jedne od supruga (poslednji, „treći krug”) miljenica je morala
da se svidi svojoj potencijalnoj svekrvi i da iz veze sa sultanom rodi
muško dijete. Ukoliko postane jedna od sultanovih žena (kadın
efendiler), dobiće svoje zasebne odaje, novu odjeću i sluge, a njeno
muško dijete imaće šansi da jednog dana pretenduje na mjesto budućeg
sultana (od XVI vijeka, sultanove žene koje su rodile dijete sultanu,
dobile su titulu haseki sultan).
Ako bi je sreća poslužila da rodi
prvo muško dijete, a da pri tome najčešće ne bi bila i jedina (svakog
mjeseca u palati se rađalo oko desetak beba), u haremu palate ponekad
bi nastajao pravi mali rat za prevlast između svih tih žena. Postoje
zapisi o tome da su tuče i podmetanja nerijetko završavale međusobnim
ubistvima i čedomorstvima. Sultan sa time najčešće nije imao nikakve
veze, često ne bi ni znao šta se i zbog čega desilo - ionako je petak
uveče bio jedini dio nedelje koji je po zakonu morao da „provodi“ sa
svojim ženama.
Ovakvom “podjelom uloga” , sa toliko žena i djece,
sultanu je vjerovatno bilo sve jedno koja će od tolikih žena
“pobjediti” u borbi za njegovu naklonost. Ipak, nije baš uvijek bilo
tako. U istoriji palate (i Osmanlijskog carstva uopšte), čuvena je
ljubavna priča između najvećeg i najdugovječnijeg sultana od svih -
Sulejmana I Veličanstvenog i njegove voljene crvenokose Aleksandre,
prozvane Rokselana (ili, na turskom Hürrem Sultana), koju je Sulejman
upoznao i izabrao one večeri kada se vratio iz bitke u kojoj je osvojio
Beograd. Nije bilo lako „istisnuti” sve ostale i postati prva,
pogotovo kao strankinja - Ukrajinka sa Krima (mnoge istaknute žene
sultana bile su Venecijanke, Grkinje i druge strankinje). Međutim,
Rokselana je bila izuzetno pametna žena, a sultan toliko zaljubljen u
nju da su sve ostale do kraja njegovog života, i protivno svim
pravilima carstva, ostale u sjenci.
Kupola prostorije u haremu
Osim što su bili jednaki u ljubavi,
Rokselana, kasnije Hurem, postigla je nešto što ni jedna sultanova žena
prije, a ni poslije nje nije – zvanično se vjenčala za sultana. Kasnije
je zajedno sa njim, a ponekad i sama potpisivala državne dokumente i u
ime Osmanlijskog carstva pismeno komunicirala sa stranim državnicima,
te je na neki način imala ulogu suvladara. Lako je zamisliti koliko su
se potezi sultanije Hurem dopadali ostatku palate!
U haremu Topkapi
palate ima začuđujuće malo namještaja, ali će vas zato vjerovatno
dojmiti vitraži na prozorima, kao i čuvene ručno slikane keramičke
pločice iz Iznika i kasnije, od XVII vijeka i one iz Kutahje. U haremu
se nalazi i carsko kupatilo iz XVI vijeka u bijelom mermeru, koje je u
XVIII vijeku renovirano u duhu evropskog rokoko stila, kada su mu dodate
zlatne česme i toalet u „turskom stilu“.
Najveća prostorija u
haremu i jedna od rijetkih u kojoj se nalaze komadi nameštaja je
Carski hol, sa najvećom kupolom u čitavoj palati. U jednom dijelu sobe,
ispod drvene, dekorisane platforme nalazi se jednostavna sofa, nekada
tron sultana u haremu. Odmah pored nje postoji ulaz u „Sobu sa voćem“,
koja je najvjerovatnije služila za ručavanje.
Jedini spoljni dio
harema u koji možete izaći tokom posjete Haremu jeste „Dvorište
miljenica“ - Gözdeler. Odavde možete sagledati dijelove harema,
spoljnju arhitekturu zdanja, a iza kamenog zida baciti pogled na Baštu
šimšira (Şimşirlik Bahçesi).
Kupatilo u haremu
Treće dvorište ...
Izlaskom iz
harema dospjećete u treće dvorište palate, sa baštom u sredini i
zdanjima koja je okružuju (u ovom dijelu je i toalet za posjetioce,
izlaskom iz harema sa desne strane).
U zdanju sa lijeve strane
vidjećete vrijedne relikvije vezane za svijet islama, na primjer lični
pečat proroka Muhameda i pramen njegove kose, stare primjerke Kurana, i
slično.
Pravu turističku poslasticu ovog dijela Topkapija
predstavlja desni dio kompleksa zgrada - Riznica. U odlično opremljenom
prostoru (fotografisanje i snimanje je strogo zabranjeno), možete
pogledati skupocjene carske predmete od zlata, srebra, sedefa,
dijamanata svih veličina i vrsta, kao i obilje različitog dragog
kamenja. Vidjećete nekoliko prestola sultana, nakit, ordenje, kutije sa
priborom za pisanje i slično. U riznici se nalazi i jedna veoma važna
hrišćanska relikvija: skelet šake Jovana Krstitelja u rukavici od
zlatnih listića i navodno, dio njegove lobanje.
Krunu postavke
predstavlja veliki brušeni dijamant, jedan od najvećih ikada pronađenih
na svijetu, kojeg je na đubrištu u predgrađu Istanbula pre više od 100
godina pronašao izvesni prosjak. Ne shvativši njegovu vrijednost,
prodao ga je za 3 srebrne kašičice. Zbog ovog događaja, dijamant je
kasnije na turskom prozvan “Kaşıkçı Elması“ (“Dijamant kašičice").
Dijamant je prelazio iz ruke u ruku, dok se vijest nije proširila sve
do samog sultana, koji ga je kupio. Dijamant je kasnije izbrušen, dat
na procjenu i do kraja ostao u posjedu palate i njenih sultana.
Jedan od paviljona u četvrtom dvorištu
Četvrto dvorište...
U ovom dijelu
dvorskog kompleksa nalaze se lijepo uređena dvorišta - cvjetni vrtovi
koji se svakodnevno dotjeruju i zalivaju. Između drveća i cvijeća,
fontana i vidikovaca, nalazi se nekoliko zasebnih paviljona (na turskom
köşk). Svi oni dekorisani su pretežno plavim pločicana sa floralnim
ili geometrijskim motivima, bijelim mermerom i vitražima na prozorima.
Neki od najpoznatijih su: Soba za sunećenje (Sünnet Odası); Jerevan
paviljon (Revan Köşkü) za religiozne potrebe; Bagdadski paviljon
(Bağdad Köşkü) posvjećen bici u kojoj je Murat III u XVII vijeku
osvojio Bagdad (kasnije je služio kao biblioteka); Iftar paviljon
(İftariye Köşkü) sa zlatnim krovom ispred kojeg se, sa pogledom na
Zlatni rog najčešće slikaju turisti.
U krajnjem dijelu palatnog
kompleksa nalazi se terasa sa koje se pruža prelijep pogled na azijski
dio grada. Za turiste umorne od razgledanja, u donjem dijelu nalazi se
kafe–restoran.
Ispred odaje sa sunećenje
KAKO STIĆI: Iza Aja Sofije, pored Fontane Ahmeda III nalazi se dio zidina sa monumentalnim ulazom u Topkapi palatu.
RADNO VRIJEME: Svakog dana osim utorkom, 9.00 – 17.00 h / Harem: 10.00 – 16.00 h.
ULAZNICE:
20 TL (oko 10 Evra) za sve osim Harema + 15 TL za Harem. Prvu ulaznicu
kupujete na šalterima za prodaju ulaznica - na kraju prvog dvorišta.
Ukoliko želite da ga pogledate, posebna ulaznica za Harem kupuje se tek
kada uđete u drugo dvorište, sa lijeve strane, u ćošku, blizu ulaza u
Harem.
Upotreba kamere i fotoaparata nije dozvoljena samo u muzejskom dijelu trećeg dvorišta i Riznici.
Fotografije i tekst: Ivana Dukčević Budja, Furaj.ba